Što su Autoceste znanja?

Unutar CDU-a postoji permanentna aktivnost koja se bavi edukacijom. U sklopu programa Akcija/Frakcija, koji je iniciran 1999., održan je niz predavanja, prezentacija, video-projekcija i radionica koje su vodili ili u njima sudjelovali najznačajniji umjetnici, umjetničke grupe i teoretičari iz polja izvedbenih umjetnosti (Wax Factory, Ong Keng Seng, Jon McKenzie, Hooman Sharifi, Boris Charmatz, Goat Island, Michael Hardt, Thomas Lehmen, Michel Uytterhoeven...). Unutar programa Akcija/Frakcija održane su i međunarodne konferencije Nejasno/nestalno/neuhvatljivo, Grupne dinamike i Politike virtuoznosti (sudionici: Baz Kershaw, Jackie Smart, Joachim Gerstmeier, Bojana Cvejić, Goran Sergej Pristaš, Bojana Kunst, Petar Milat, Tomislav Medak, Lada Čale Feldman, Heike Roms, Marin Blažević, Georg Schoellhammer, Chris Mills, Matthew Goulish, Lin Hixson, Ivana Ivković, Hooman Sharifi, Emil Hrvatin, Aldo Milohnić, Susanne Winnacker, Mårten Spångberg, Ric Allsopp, Alan Read, David Williams, Dragan Živadinov, Bojana Kunst, Nebojša Jovanović, Ana Vujanović, Milan Mohar, Charles Esche…). Zajedno s Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu i Ohio University, Athens, Ohio, CDU je pokrenuo Imaginarnu akademiju u Grožnjanu u sklopu koje je također održan niz radionica.

U 2007. CDU nastavlja sa svojom edukacijskim programom kroz projekt Autoceste znanja, ali pokušavajući reflektirati same uvjete proizvodnje znanja i modele u kojima se ova proizvodnja događa. Postojeći edukativni modeli na lokalnoj sceni (institucionalni, ali najčešće i vaninstitucionalni) uključuju manje-više modificirane varijante u kojima postoji jasna i nepromjenjiva podjela na proizvođače, distributere i konzumente znanja. Ovi modeli isključuju refleksivni prostor u kojem bi se razmatrali sami uvjeti proizvodnje. Njima dominira verifikatorska instanca koja određuje što jeste znanje, koji su dozvoljeni načini njegova prijenosa, te kada je transfer znanja bio valjan.

Projektom Autoceste znanja CDU želi potaknuti jedno šire promišljanje postojećih modela proizvodnje znanja. Cilj nije napraviti alternativan model onim postojećim, koji rade primarno na akumulaciji i hijerarhizaciji znanja, nego vidjeti na koji način oni mogu biti uključeni u jednu širu mrežu proizvodnje znanja u kojoj broj aktivnih subjekata stalno raste i time rastvara ideju centralizirane proizvodnje znanja koja uključuje i kontrolira oblike distribucije, kao i potencijelne konzumente.

U kontekstu proširenog pojma proizvodnje znanja ovaj projekt će se baviti i specifičnostima umjetnosti kao proizvodnje znanja, kao i onom makroekonomskim dinamizmom koji prevladavajuću tržišnu insuficijentnost umjetnosti pokušava uključiti u svoju logiku. Naglasak će biti stavljen na tržišne uvjete u kojima se uspostavlja opća zamjenjivosti između znanja i umjetnosti, kao i situacija u kojoj se znanje i umjetnost događaju u istom režimu proizvodnje.